Dougga (Duga) – najočuvaniji rimski grad u Africi

Dougga (Duga) - najočuvaniji rimski grad u Africi

Duga (Dougga) – tuniska alternativa suncu i moru

Najočuvaniji rimski grad u Africi

Na stotom kilometru od tuniske prestonice , na površini od 65 hektara, nalazi se dobro očuvani drevni rimski grad, koji je na listi UNESCO-a, a godišnje ga poseti oko 50.000 domaćih i stranih turista

Lepa i pitoma obala Tunisa, najsevernije zemlje Afrike, sa gotovo idealnom klimom, više od 3.000 godina bila je svedok prisustva Feničana, Rimljana, Vandala, Vizantinaca, Turaka, Španaca i Francuza. Tragovi njihovog prisustva ponajpre se mogu sresti na brojnim arheološkim iskopinama, a najviše je onih iz vremena vladavine Rimljana. Na stotom kilometru od glavnog grada nalazi se dobro očuvani drevni rimski grad Duga, površine 65 hektara, na nadmorskoj visini od 550 metara, okružen bujnim zelenilom. Zahvaljujući kompleksnom sistemu navodnjavanja iz obližnje reke bila je jedna od glavnih žitnica Rima.

Duga je bila manja naseobina na obodu Rimskog carstva. Vremenom je postala regionalni centar i sedište Numidijaca, rimskih saveznika protiv legendarne Kartagine. Grad je osnovan u VI veku pre n.e . Zlatnu eru doživeo je tokom vladavine careva Hadrijana (177-138) i Severusa (222-235). Iz tog perioda datira najveći broj sačuvanih objekata. U okviru gradskih zidina živelo je oko 5.000 porodica (oko 10.000 stanovnika), što je za ono vreme bila impozantna brojka. Zahvaljujući blagodetima prirodnog okruženja, stanovništvo je bilo dobrostojeće, što je uticalo na svestrani razvoj grada. Zbog čestih napada Vandala, u četvrtom veku započinje njegova stagnacija. Vek kasnije grad je napušten i zaboravljen.

Ostaci mozaika
Ostaci mozaika

Izmedju kapitola i ruže vetrova Danas je Duga stecište istraživača i znatiželjnih i jedan od najposećenijih lokaliteta u unutrašnjosti Tunisa. Godišnje ovo kulturno- istorijsko odredište , koje je od 1997. godine pod zaštitom UNESCO-a, obiđe oko 50.000 stranih i domaćih turista.

Namernike najpre dočekuju obrisi dve glavne kapije, koje su nekada vodile u grad ili iz njega – jedna ka severu ( prema moru i drevnoj Kartagini), druga ka zapadu ( prema susednom Alžiru). U temeljima Hrama posvećenog Liberu – bogu plodnosti otkriveni su dokazi prisustva Numidijaca, čime su opovrgnute tvrdnje da su se rimska i pre-rimska naselja nalazila na odvojenim lokacijama.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

six − four =